Između činova

Prizor ostaje.
Razgovor se nastavlja.

Predmet na sceni, tišina u gledalištu, grad oko kazališta. Ogledi o detaljima koji se nastavljaju čitati i kada se zastor spusti.

Izmišljena grafička scena: tamna pozornica, mirna svjetlosna crta i siluete gledališta prije odgovora. Nije prikaz stvarne izvedbe ili osoba.

Gledalište

Tišina prije pljeska

Kraj izvedbe nije uvijek trenutan. Ponekad posljednja replika završi, tijelo ostane u položaju, a gledalište još ne zna treba li odgovoriti. Taj kratki razmak dio je kazališnog iskustva, premda ga se u prepričavanju lako preskoči.

Pročitaj ogled ↗

U časopisu

  1. Prazna stolica nije prazan prostor
  2. Tišina prije pljeska
  3. Programska knjižica između najave i sjećanja
  4. Kad grad postane dio prizora