Programska knjižica između najave i sjećanja

Prije predstave programska knjižica usmjerava očekivanja. Poslije nje može postati osobni arhiv. Isti tekst zato čitamo dvaput: najprije kao obećanje, zatim u odnosu na ono što smo vidjeli.

Podaci o djelu, prijevodu, podjeli i suradnicima pomažu razlikovati različite produkcije istog naslova. Kritički esej u knjižici ima drukčiju ulogu: predlaže način tumačenja, ali ne mora iscrpiti ono što izvedba omogućuje. Nije potrebno prihvatiti svaku najavljenu namjeru kao ostvareni rezultat.

Što zapisati uz sačuvani primjerak

Zabilježite datum izvedbe kojoj primjerak pripada, mjesto i eventualne umetnute ispravke. Ako ne znate je li knjižica potpuna, ostavite tu napomenu. Rukom dopisana podjela može biti važna, ali bez izvora ne treba joj pripisati službeni status.

Posjedovanje primjerka ne znači automatski pravo na objavu svih fotografija i tekstova. Pregled Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo objašnjava prava na korištenje, umnožavanje i priopćavanje djela javnosti, uz zakonom propisane iznimke. Prije objave provjerite uvjete za konkretan materijal. Za vlastitu bilješku dovoljno je navesti bibliografske podatke, opisati predmet i izdvojiti pitanje koje je otvorio. Tako knjižica ostaje trag jedne produkcije, a ne postaje neprovjerena zamjena za kazališni arhiv.